Subjekat je, pored predikata, jedan od dva glavna rečenična člana. Subjekat u rečenici označava vršioca radnje (Marko jede) ili nosioca stanja (Marko pati). Postoje i tzv. bezsubjekatske rečenice, a tiču se glagola koji označavaju zbivanje: grmeti, sevati; gde nema subjekta.
Postoje dve vrste subjekta: gramatički i logički. Gramatički subjekat je češći od logičkog i nalazi se u nominativu: Marko radi; Oni pecaju; Sladoled se otopio. Logički subjekat može biti u genitivu: Nema vode; u dativu: Marku se spava; i u akuzativu: Marka boli zub.
Subjekat se sa predikatom slaže u broju (jednina ili množina), licu i rodu (ako glagolski oblik u službi predikata razlikuje rod). Ono što je karakteristično za srpski jezik je da je subjekat često tehnički izostavljen iz rečenice, ali se podrazumeva: Dođi!-subjekat je ti; Razmišljamo.-subjekat je mi; itd.